Naša priča smještena u historijske okvire počinje, uslovno rečeno, jer je princip zamjene partnera i grupnog seksa vjerovatno star koliko i čovječanstvo, 60-tih godina prošlog vijeka uporedo sa seksualnom revolucijom. U to doba, kada je ionako mnogo toga bilo dozvoljeno, swinging je objelodanjen i po prvi put legalizovan otvaranjem brojnih swing klubova. Nekih 40 godina prije, Afroamerikanci su uživali u slobodnijem plesu slušajući „swinging jazz" i vjeruje se da taj pojam i potiče iz tog perioda. Ipak, činjenica je da su pristalice ovakvog vida seksualnog ponašanja davno odmakle od običnog njihanja na plesnom podijumu pa termin „swing" danas označava međusobnu razmjenu partnera tokom zajedničkog seksualnog odnosa u čemu učestvuju pretežno vjenčani parovi koji na ovaj način žele izbjeći monotoniju monogamne veze. U skladu sa time, postoji i jedna šaljiva definicija koja kaže da su swingeri - bračni par za čiji se uspješan i sretan brak brine drugi bračni par.
Swinganje (ni)je varanje
Osobi, naviknutoj na tradicionalne vrijednosti, koja je odrasla u ubjedenju da se nakon prevare potpisuju papiri za razvod, a u nekim zemljama gubi i glava, swinganje će biti teško shvatljivo i uglavnom krajnje odbojno. Međutim, prema tvrdnji naših sagovornika, između preljube i swinga postoji samo jedna dodirna tačka; potreba za promjenom partnera. „Bigamija je u prirodi svih sisara, to je već naučno dokazano. Svako ko tvrdi da nije povremeno „zamijenio", partnera ili barem nije imao želju, nije baš sasvim iskren. Nevjerovatno koliko je promjena partnera čudnovata stvar, koliko se na taj način unese novog u vezu i život uopće. Tu nema mjesta prevari. Ta dva pojma su antipodi jedan drugom. Preljuba je odnos koji se drži u tajnosti od partnera i to je svakodnevna pojava, nešto čime se muški dio populacije kod nas čak javno hvali, ali kada se otkrije, predstavlja, bez sumnje, najbolnije iskustvo u vezi i ostavlja katastrofalne posljedice. Gubitak povjerenja u partnera i osećaj prevarenosti su najčešći razlozi za raskid braka ili veze. Kod swingera nema potrebe za preljubom. Zašto varati kad možete uz znanje i podršku partnera?", iznosi svoj stav gospodin koji je sa njegovom suprugom osnovao prvi srbijanski swingerski sajt simboličnog naziva „sa cveta na cvet". (www. sacvetanacvet.com). Zanimljivo je da ova web stranica, preko koje možete naći partnere za višečlano zabavljanje, funkcioniše bez pritisaka javnosti ili bilo kakvih negativnih komentara, što njeni utemeljitelji objašnjavaju time da je „internet dovoljno velik za sve".
Erotika zahtijeva najmanja ulaganja a donosi najveću dobit Šta se sve događa iza navučenih zavjesa jednog swingerskog kluba približio nam je Žika Anđelić, poznatiji kao kralj swinganja, inače kontroverzni vlasnik kluba Casa Erotica u Labincima kod Poreča. Na ideju bavljenja ovom "uslužnom djelatnosti" došao je nakon boravka u Švicarskoj i tvrdi da su vremena kad se novac uzimao samo na sunce i slano more davno prošla. „Moj klub sam dotjerao na evropski nivo i zadovoljan sam jer imam preko cijele godine stalne goste iz Italije, Slovenije, Bosne, Srbije...Dolaze pretežno obrazovani ljudi, tridesetih godina pa naviše, boljeg materijalnog stanja koji su već duže vremena u braku. Oni sve doživljavaju uvijek zajedno, raduje ih partnerov užitak, nepoznat par, novi dodir, nova koža lica, prepuštaju se seksu, a sve ostalo ostavljaju kod kuće. Na raspolaganju im je romantična soba, dark room, sado-mazo, ginekloška, tu su i sobe za voajere a ljeti se dobar dio tog odvija i na terasi. Većina muškaraca uživa dok gleda svoju ženu sa dva, tri pojedinca, i obrnuto. Ima tu i nekih kategorija, hetero i bi-parova, ima bi-pojedinaca, voajera, sadista, mazohista, domina, ima svega. Van kluba se o tome ne priča. Ulaz za par je 40 € a za pojedinca 60 €. Imaju piće, nešto za pojesti, peškire, šampone i kondome. Da su nam malo liberalniji zakoni dolazili bi i bogatiji turisti", zaključuje Žika. |
Swingeri: nekada i danas
Nakon što je godinama postepeno uklanjan, veo tabua konačno je pao otkrivši da su i swingeri vremenom evoluirali te da debeljuškaste dame i proćelavi gospodin, oboje u srednjim godinama, više nisu tipičan swing par. Od nekadašnje slike njemačkih nudista koji uz vino medusobno razmjenjuju nježnosti, swing je postao kategorija koja je najvećim dijelom zastupljena medu finansijski stabilnijom i pomalo ekscentričnom klijentelom.
„Swingeri su definitivno ljudi sa odredenom dozom egzibicionizma. Oni su istovremeno perverzni, učtivi i komunikativni, drže do izgleda, lične higijene i mjera zaštite. Nisu napadni i nasilni. Kod njih je "ne" kompletna rečenica koju ne treba posebno obrazlagati", objašnjava ovaj iskusni swinger koji je, za ovu priliku, ipak odlučio ostati anoniman.
„Znamo da neki swingeri u svijetu stoje imenom i prezimenom iza žurki koje organizuju ili sajtova koje administriraju. Oni se uglavnom bave poslom na koji "zgrožena sredina" ne može utjecati i baš ih briga za ostalo. Kod nas je malo drugačije. Ovdje svi sve znaju i o svemu imaju stav - pogotovu o stvarima o kojima nemaju pojma. Tu se anonimnost postiže tako što nećete otkrivati detalje iz svog privatnog života. Pravi swingeri vas, doduše, neće to ni pitati. Koga je briga gdje radite i koga znate?! Važno je da postoji fizička privlačnost, da se lijepo provedete, i ćao!", jasna je poruka ovog bračnog para. O tome koliko je fizička privlačnost važna novijoj generaciji swingera, za razliku od prethodnih perioda, govori i primjer jednog swing kluba u Velikoj Britaniji, koji je navodno zabranio ulaz onima manje privlačne vanjštine. Da li će ovo pravilo zaživjeti, nije na nama da prognoziramo no da ima onih već utemeljnih postulata kojih se treba strogo pridržavati, to svakako da.
Pravilo br. 1 „Jedno NE je dovoljno"
Mjesta za swingerski seks ni po čemu se ne razlikuju od onih na kojima se i inače praktikuje. Osim u klubovima, koji više nisu nikakva tajna i koji takoder podliježu sistemu rangiranja od jedne do pet zvjezdica, swingeri se okupljaju po stanovima, kućama, hotelskim sobama...U meduvremenu neko se dosjetio da se pružajući swingerima lokaciju za druženja može lijepo zaraditi te je tako nastala i posebna turistička, prilično šarolika ponuda. Interes za ljetovanja u kampovima, krstarenja, susrete na jahtama ne jenjava, jer ovo je idealan način za spajanje ugodnog i korisnog. No, da biste uopće postali dio cijele priče posebnu pažnju treba posvetiti pravilima koja važe za svakog swingera. „Obavezna je upotreba prezervativa, nije potrebno objašnjavati zašto, i kondom se mijenja sa promjenom svakog partnera! Po pravilu na žurke se pozivaju parovi mada ni pojedinci nisu isključeni iako se oni uglavnom „sami smaraju" za šankom. Lična higijena je od ogromne važnosti; svježe istuširani, ležerno obučeni, komunikativni i nasmijani ljudi imaju veće šanse za uspjeh. Nemojte se razočarati ukoliko vas neko odbije, ne primajte to lično, ali ne smijete biti dosadni i navaljivati i dalje, jer medu swingerima jedno „ne" je definitivno. Ne forsirajte i budite opušteni. Najbolje stvari dešavaju se spontano", savjetuje administrator jedinog swing sajta u Srbiji i dodaje da se više infomacija može pronaći na njihovoj web adresi.
O swinganju iz ugla stručnjaka
Swinganje nije način za vraćanje Ijubavi u život
O ovoj uvijek zanimljivoj temi razgovarali smo sa Klementinom Nuk-Vuković psihologom koja nam je ukazala na određene rizike ovakvog načina praktikovanja seksualnog života.
1. Kakav je vaš stav prema swinganju, iz perspektive stručnjaka?
Stavovi variraju od toga da je to devijantno ponašanje pa do toga da u tome nema ništa loše sve dok se ne čini ništa nelegalno, nikom nije nanesena šteta i svi su tu svojom vlastitom voljom i pristankom. Nedvojbeno je da nije riječ o nekom patološkom, bolesnom ponašanju. Niti u jednoj nomenklaturi bolesti ovakvo ponašanje nije deklarirano kao bolest, ili određeni poremećaj. Dakle, svi pozitivni i negativni stavovi o tome su čisto društvenog karaktera, vezani za vrijeme i prostor jednog društva, odnosno snaga koje oblikuju šta je dobro i prikladno ponašanje a šta nije. Međutim, mišljenja sam da je jedina prava veza među partnerima isključivo monogamna u kojoj se oba partnera međusobno poštuju, i dovoljni su jedno drugom u ispunjenju svih fizičkih, emotivnih i drugih potreba. Na neki način već sama želja za swinganjem znači da nešto nije u redu u partnerskim odnosima. I to najčešće nešto nije u redu s emocijama. Swingeri će reći da je to samo seks, da nema veze sa emocijama, da niko nije oštećen, a da svi uživaju u promjeni koju im swinganje donosi. No, stvari vrlo često nisu takve, jer najvećem broju ljudi je teško ili nemoguće odvojiti vođenje Ijubavi i emocije. Teško je zamislivo da u takvim situacijama ne dođe do ljubomore ili zaljubljivanja u nekog od svojih swingerskih partnera. Teško je zamisliti da u tim najintimnijim aktivnostima svi osjećaji budu isključeni, ili da se samo razviju površni pozitivni osjećaji, a cijeli doživljaj ostane isključivo tjelesni. Ako ćemo tako stvari banalizirati, ispalo bi da swinganje nije ozbiljnije od kursa kuhanja na koji idete s nekim parom, a to je ipak apsurdno.
2. Da li ulazak u svijet swinga označava neki novi početak?
Prije bih rekla da se swinganje može nazvati početkom kraja jedne veze, barem u onakvom obliku kako bi jedna veza trebala izgledati. Ono što je jako bitno, a što su dosadašnja istraživanja pokazala, jeste da se kod većine parova sam ulazak u svijet swinganja desio na insistiranje jednog od partnera. Dominantni partner u vezi želi sve pogodnosti braka, zajedničkog odgoja djece, financija, želi sve nepromijenjeno, osim seksa. Partner koji je podložniji želi samo po svaku cijenu sačuvati brak i svoga partnera. Zbog toga je spreman činiti i nešto što ne želi, što bi u normalnim okolnostima vjerovatno smatrao ponižavajućim i degradirajućim. Naravno, to je dodatni, vjerovatno i konačni udarac samopoštovanju i vrednovanju samog sebe. Podložni partner tako sebe polaže na oltar sebičnosti dominantnog partnera.
3. Znači li onda to da možemo kod svingera očekivati veću stopu razvoda ili ne?
Istraživanja pokazuju da među swingerima nije veći postotak razvoda braka, nego u ostatku populacije. Teoretski gledano, ako usporedimo swinganje sa situacijom u kojoj partner(i) ima(ju) ljubavnike za koje ne zna drugi partner, sa tajnim kratkotrajnim sastancima u jeftinim motelskim sobama, životom u laži i prevari, onda swinganje možda i nije tako loše. Ono uključuje jednu dozu iskrenosti među partnerima, zajedničko sudjelovanje u nečemu što sigurno u prvom trenu donosi raznolikost u seksualni život. To je nešto što partneri rade zajedno, ne lažu se, ne skrivaju i ne obmanjuju. Međutim, riječ je o iskrenosti partnera da im drugi partner u životu nije dovoljan, da žele seks sa nekim drugim, te da je seks samo seks, a nigdje na vidiku nema vođenja ljubavi. Po mome mišljenju, tu onda nema niti ljubavi, odnos je zaglavio u kolotečinu života, ako ga je ikada i bilo, u pravom smislu kvalitetnog odnosa ispunjenog ljubavi. Umjesto da se pokuša vratiti izgubljeni osjećaj povezanosti i emotivne bliskosti, umjesto da se pokuša približiti partneru, pogrešno se sve svede na seksualnu raznolikost i ubijanje monotonije. Swinganje nije pravi put za vraćanje ljubavi u svoj život.
Potencijalni rizici „Želim naglasiti da nikako ne treba zanemariti sve rizike swinganja. U blagoj varijanti oni su „samo" sociološki ili emotivni: stid i sram zbog okoline, prijatelja ili članova porodice u slučaju eventualnog objavljivanja ili saznanja da je neko swinger, što još uvijek najčešće rezultira osudom, porugom ili izolacijom. Može se razviti jak osjećaj krivnje i osude svog ponašanja, iako s druge strane to nekome može biti dodatni način da se osjeća oslobođen okova. U goroj varijanti postoji velika opasnosti od zaraze, bolesti, patološkog ponašanja nekog od svingera. Jesu li svingeri uvijek potpuno sigurni da su njihovi sving partneri zdravi, testirani, potpuno upućeni u sve rizike. I šta ako neko voli i smatra normalnima neke stvari koje drugi ipak ne žele, kao što je grubi seks, korištenje pomagala i/ ili raznih seksualnih igara. Može li se uvijek biti siguran da su svi dobro upućeni u pravila swinganja, te da će se svi u svakom trenutku moći kontrolisati i pridržavati tih pravila? U svakom slučaju posljedice su moguće i potreban je oprez", ističe Klementina Nuk Vuković, psiholog. |
Tekst je objavljen u majskom izdanju sarajevskog magazina Urban - http://urbanmagazin.ba, i prenet uz dozvolu autora.
Vi ste, s vaše strane, lepo objasnili poentu, svaka čast!
Mišljenje psihologa će ostati neprokomentarisano zbog neophodnog nivoa rasprave!